Suicidalne misli: šta znače, kada postaju ozbiljan rizik i kako reagovati

O ovoj temi potaknuli su me odgovori na anketu na Instagram priči o tome da li vam se ikada javljaju misli da ne želite više živjeti. Odgovori su uglavnom bili potvrdni i podsjetili me koliko je važno o suicidalnim mislima govoriti otvoreno, bez osuđivanja, umanjivanja i pretpostavki. Dodatno mi je pažnju privukao jedan aktuelni sudski proces u kojem je psihijatrica tokom svjedočenja upotrijebila formulaciju “close to feeling suicidal“ (blizu osjećaja suicidalnosti). “Close to“ nije standardni klinički termin. Ne znači automatski da osoba ima plan ili namjeru, ali upravo zato je važno razumjeti da suicidalnost nije prekidač koji je ili uključen ili isključen. Ponekad se suicidalna misao prvi put pojavi upravo kod osobe koja je cijeli život mislila: “Ja to nikada ne bih mogla razumjeti.“ Kada psihička bol postane veća od kapaciteta osobe da je u tom trenutku nosi, doživljaj mogućih izlaza može postati veoma sužen. Tada se ideja smrti može pojaviti kao mogućnost prekida patnje — čak i kod osobe koja ranije nikada nije razmišljala na taj način. To, međutim, ne znači automatski da osoba želi umrijeti. Ponekad iza “Želim umrijeti“ zapravo stoji: „Ne mogu više ovako živjeti.“ Zato je važno razlikovati različite nivoe suicidalnosti. Suicidalna ideacija može obuhvatati sve od pasivnih misli, poput “voljela bih da me nema“ ili voljela bih da se ne probudim“, do aktivnih suicidalnih misli o tome da sebi oduzme život. Plan znači da se misli konkretizuju - osoba počinje razmišljati kako, kada ili gdje bi to mogla učiniti. Namjera znači da postoji spremnost ili odluka da se prema tim mislima djeluje. Zbog toga “Nemam plan“ ne znači “nisam suicidalna“. Odsustvo plana jeste važna informacija, ali samo po sebi nije dovoljna procjena sigurnosti. Upravo zato National Institute of Mental Health (NIMH) u procjeni suicidalnog rizika uzima u obzir prisutnost i učestalost suicidalnih misli, plan, namjeru, prethodno suicidalno ponašanje i druge faktore rizika, kao i ono što osobu trenutno održava sigurnom. Dakle, suicidalne misli ne treba zanemariti samo zato što nema plana. S druge strane, kada postoji konkretan plan, izražena namjera, priprema ili neposredna opasnost, potrebna je ozbiljnija i hitnija reakcija. Tada nije dovoljno samo pitati: “Da li to sada planiraš?“ i nakon odgovora “ne“ zaključiti da je sve u redu. Potrebna je šira klinička procjena rizika i sigurnosti, a prema potrebi uključivanje psihijatra i drugih službi. Zato se ne treba bojati direktnog pitanja: “Da li razmišljaš o tome da sebi oduzmeš život?“ Takvo pitanje ne “ubacuje“ ideju u glavu osobe. Naprotiv, može otvoriti prostor da ono što je dugo skriveno konačno bude izgovoreno. Suicidalne misli nisu manipulacija, nisu „privlačenje pažnje“ i nisu nešto što treba prešutjeti. Zato je u psihološkom savjetovanju i psihoterapiji važno suicidalnost procijeniti, pratiti i, kada je potrebno, uključiti psihijatra. Jedan odgovor ili jedan razgovor nisu uvijek dovoljni da bi se razumio stvarni nivo rizika. Ako osoba ima trenutnu namjeru, konkretan plan ili je započela pripremu, ne treba čekati narednu psihoterapijsku seansu. Potrebna je hitna psihijatrijska/medicinska procjena i osoba ne treba ostati sama. Takođe, kada neko kaže da mu je teško, a posebno da ima suicidalne misli ili namjeru, , umjesto: „Bog ti je dao lijep život, živi ga!” pokušaj reći: “Vidim da ti je jako teško. Ne moraš kroz ovo prolaziti sama. Hajde da zajedno pronađemo pomoć.“ Osoba u krizi često ne treba još jedan razlog da osjeća krivicu. Trebaju joj sigurnost, razumijevanje, stručna pomoć i neko ko će ostati uz nju. Ovaj sadržaj je edukativnog karaktera i ne zamjenjuje individualnu psihološku ili psihijatrijsku procjenu. Izvori: National Institute of Mental Health (NIMH) – Suicide Prevention, Warning Signs of Suicide, Adult Outpatient Brief Suicide Safety Assessment Guide; World Health Organization (WHO) – Suicide / Preventing suicide; NICE NG225 – Self-harm: assessment, management and preventing recurrence. Psihološko savjetovalište “Snaga uma”